Srecko K.
Quidquid latet apparebit:
Nil inultum remanebit.
Kokice_
(uz kavu)
20.000 milja ispod mora i Put oko svijeta u 80 dana
U današnje doba globaliziranih komunikacija u gotovo realnom vremenu, kad se StreetView provozao čak i otočjem Pitcairn (tri dana jahanja čak i od Novog Zelanda!), atraktivnost imaginacije Julesa Vernea pomalo je zasjenjena realnim postignućima tehnike. Kraljica Viktorija, kraljica VB i carica Indije, mogla je uložiti cijeli British Raj za mogućnost da s Australijom komunicira tonom i slikom, no to nije bilo moguće. Danas tu mogućnost ima i nezaposlena osoba u velikom dijelu svijeta.
O romanu 20.000 milja ispod mora puno sam puta raspravljao uz kavu s kolegicama i kolegama, i pomalo je čudno da nitko od njih nikada nije skužio "kvaku" u naslovu samog romana. Mašta Julesa Vernea "sagradila" je podmornicu koja je bila ispred svog vremena, no realna je podmornica "Nautilus" već koje desetljeće kasnije doista plovila, te 1958. prošla ispod Sjevernog pola.
"Kvaka" iz naslova koja je prošla gotovo potpuno nezapaženo jest veličina, 20.000 (nautičkih) milja, što je preko 37.000 kilometara, a što je gotovo tri puta više od promjera Zemlje.
Dakako, Verneova podmornica nije mogla ploviti 20.000 milja ispod mora, jer je Challenger Deep u Marijanskoj brazdi dubok manje od 7 milja. Pa, u čemu je ta kvaka?
Nije se Jules Verne tolilko prepustio mašti i ubacio potpuno nerealan broj milja, "kvaka" je prijevodu.
Radi se o 20.000 milja putovanja ispod (površine) mora, pa je prijevod zapravo trebao biti "Put od 20.000 milja u moru".
"Put oko svijeta u 80 dana" ne treba dopunsko pojašnjenje, već usporedbu. Da, i ovo djelo je postalo tehnički pomalo blijedo u odnosu na današnje mogućnosti putovanja. Moglo je to i u ono doba uz bolju organizaciju trajati i kraće, recimo 40 dana. Ali čak ni Verne nije mogao zamisliti da se Zemlja može obići za 108 minuta, koliko je 12. travnja 1961. trajao Gagarinov let.
Vozimo se i vrtimo na Zemlji
Put kojim se Zemlja kreće oko Sunca, opisan Keplerovim zakonima, ima neke pomalo iznenađujuće razmjere veličina.
Zemljin je promjer na ekvatoru nešto preko 12700 km, a na putu oko Sunca se Zemlja kreće gotovo 30 km u sekundi.
Zemljina rotacija traje 24 sata, 86.400 sekundi, a to znači da Zemlja u jednome danu na putu oko Sunca prijeđe 2.592.000 km, a to je gotovo sedmerostruka udaljenost Zemlja - Mjesec.
Ovo znači da se Zemlja relativno sporo vrti, ali da zato gotovo sprinta na putu oko Sunca.
Za vrijeme dok pijemo jednu kavu, u samo nekih 10 minuta, Zemlja na putu oko Sunca sa svojih 12700 km u promjeru prijeđe taj jedan i pol svoj promjer.
Što god radili, spavali, jeli, pili kavu, čitali, šetali... na 45. paraleli krećemo se sa Zemljom, točnije na Zemlji, oko 1180 km na sat, gotovo brzinom zvuka, da - i u ovome trenutku!
E = mc^2
Većini ljudi na svijetu ova formula je poznata, a mnogi od njih je znaju i protumačiti: količina energije jest umnožak količine materije pomnožene s brzinom svjetlosti na kvadrat. Ono što količinu energije u materiji čini golemom jest upravo taj kvadrat brzine svjetlosti. Potpuna pretvorba materije u energiju se postiže anihilacijom materije i antimaterije (dakle, još ništa od anihilacijske bombe).
Od "hirošimske" atomske bombe Little Boy, koja je imala ukupno 64 kg urana 235, u fisiji je aktivirano manje od 1 kg, a od toga je samo 0.7 grama pretvoreno eksplozijom u razne oblike energije! Samo 0.7 grama je izazvalo uništavanje grada i pogibiju mnogih desetina tisuća ljudskih bića u par sekundi.
Formula ima i drugi oblik: m = E/c^2
A ovo bi bilo načelo rada replikatora iz "Zvjezdanih staza" i sličnih SF uradaka: iz goleme količine energije može se proizvesti materija. E sad, kojom bi to količinom energije trebali raspolagati kako bi generirali kuhano jaje, druga je priča.
Još pokušavam shvatiti što bi trebala značiti formula c = √E/m, odnosno kako dobiti brzinu svjetlosti kao korijen količine energije dijeljene masom.
Ljudski život u tri kocke
Jedan sat ima 3600 sekundi, to pamte mnogi. Jedan dan ima 86.400 sekundi, to pamte neki. Rijetki pamte da jedna godina ima 31.536.000 sekundi (prijestupna još 86.400 sekundi više). Milijardu sekundi je vrijeme koje obuhvaća 31.71 godinu.
Dugački uvod, da...a ovo je objašnjenje: zamislite kocku u svojoj sobi / uredu, 1 metar (VxŠxD), koju čine sićušne kockice 1x1x1 milimetar. Kocka bi bila zamisliva u usporedbi s veličinom nekakvog kreveta, osim po visini, a kockice sa stranicama 1 milimetra su lako zamislive ako pogledate obično ravnalo.
Aleksandar Veliki živio umro je u 32. godini, pa bi njegov život i njegova djela popunili jednu takvu kockicu - i bitka kod Granika, i bitka kod Issosa, bitka kod Gaugamele, Hidaspa, kampanja u Afganistanu...
Prosječno većina nas danas živi dvije i pol takve kocke, u nesretnijim zemljama svijeta jedva više od jedne.
Na pola takve prve kocke dolazi pubertet, na kraju su zapošljavanjem već većini posložene karte za desetljeća koja dolaze.
Nakon druge kocke, mnogi su već u mirovini.
E sad... u čemu je the point ove pričice? Zamislite kako ujutro, navečer, popodne, za ručkom, vikendom, za blagdane, u školi i fakultetu (itd.) na toj kocki 1x1x1 metar svake sekunde pucaju kockice 1x1x1 mm poput kokica, jedne za drugom, i nestaju zauvijek.
Chicxulub asteroid, ubojica dinosaura u petom masovnom izumiranju
Tehnički je ovaj događaj od prije nekih 66 milijuna godina opisan već doista detaljno, a u najvećem dijelu radova na tu temu postoji i slaganje znanstvene zajednice.
Ono što me navelo na pisanje ove "kokice" jest jedna dokumentarna emisija na NG, naime izjava jednog (simpatičnog) palentologa koji je slikovito htio dočarati trenutak udara asterioda. Zanio se te rekao (~ navodim po sjećanju) da su pet, možda i više minuta prije udara ptice počele uznemireno letjeti, šume se počele zagrijavati a da se na tlu mogla osjetiti vrućina.
= završit ću čim se steknu uvjeti:-), prije 1.2.2025.
A kad se nađe vremena, možda već u siječnju 2025.:
- Paradoks Fermijevog paradoksa
- Nelinearnost evolucije života na Zemlji
- Observable Universe i svemirske veličine u ljudski razumljivim mjerilima