Srecko K.
Quidquid latet apparebit:
Nil inultum remanebit.
Referendum protiv republike i demokracije_
Politički procesi u parlamentarnom životu koji se dešavaju u RH nisu lokalna akcidentalna pojava, već su globalni trend koji su doslovno democratic backsliding, a istih su izvora i mogućih posljedica kao i oni koji su Weimarsku Republiku transformirali u Treći Reich. Osnovna značajka tih procesa je sve veća supremacija izvršne nad parlamentarnom vlašću i - neodvojivo od toga - sve rjeđe upravljanje zakonima a sve češće "mjerama", "preporukama" i "uredbama". Parlamenti postaju ukrasi koji prema imperativu žurnosti i nacionalne sigurnosti potvrđuje sve žurnije i sve tajnije odluke izvršne vlasti, a svako propitivanje njihovog smisla, učinkovitosti i zakonitosti sve se češće i lakše etiketira kao neprijateljski čin.
Sve brže nestaje poredak u kojem su temelj vlasti i vladanja zakoni - javni obznanjeni, doneseni javnom procedurom i dugoročno važeći; sve je prisutnije upravljanje mjerama, preporukama i uredbama koje vlada donosi na dnevnoj bazi u svojoj skrbi za dobro svih građana nas - pa čak i kad građani ne razumiju što je u tim odlukama dobro.
Tih preporuka, mjera i uredbi postoje neograničene zalihe, no ne može ih se planirati niti otkriti, već se građanima poručuje da ostanu alerted i pa će sve čuti na vrijeme - dovoljno pravodobno da ih mogu bezuvjetno slijediti i bespogovorno poštivati. Dopuna tome su sankcije za kršenje, koje čudovišno odstupaju od načela nulla crimen sine lege, nulla poena sine lege. Najeklatantniji primjer toga je vjerojatno francuski predsjednik, koji je prijetio kako će osobno zagorčati život nesavjesnim građanima (i.e. onima koji su odbijali cijepljenje, no nisu time prekršili niti jedan zakon). Što je tu nesavjesno, određuju "mjere", pa čak diskrecijska odluka predsjednika, a ne zakoni. Mogućnost arbitrarnog, izvansudskog kažnjavanja san je svakog autokrata.
Čini se apsurdom, no čak i referendum kao najdemokratskiji oblik odlučivanja u demokraciji može biti iskorišten protiv njenog samog postojanja. Demokracije nikad nisu jednom zauvijek zadane i stabilne, uvijek mogu skliznuti u autokraciju, diktaturu i tiraniju.
Referendumom godine 1851. Druga Republika u Francuskoj samu je sebe ukinula i transformirala se u Drugo Carstvo Napoleona III. De facto su strukture imperijalne moći već bile uspostavljene, no bio je potreban referendum da bi se održao kontinuitet legalnosti u kojem je predsjednik Louis Napoleon postao car Napoleon III.
S.K.